Zadniji darovi ovog psa

Moj dnevnik

Tijesto

Bilo je to u vrijeme dok sam tek došao u novi dom, nakon što su me moji prvi vlasnici ostavili na hladnoći...
Stari gazda, koji je kasnije umro, a koji me spasio s ulice i kojega sam jako volio, ...
Pročitajte više

O meni

Ja sam Piki. Mješanac nekog lovačkog peseka, jer sam imao baš lijepu lovačku njuškicu.
Jednoga dana prije puuuno godina, moji prvi vlasnici odveli su me na Sljeme, otvorili vrata automobila i kao još malu bebu, ostavili me na hladnoći kraj ceste...
No, nisam dugo lutao..moj stari gazda, koji je poslije umro, odmah me primio i odnio u svoju kuću.
Tamo su me kraljevski ugostili, što nije bilo lako jer sam imao nenormalan apetit! Budući da tada nije bilo ograde, ja sam malo po malo razrađivao taktiku kako pobjeći malo lunjati susjedstvom...i nisu me toga odučili do zadnjega dana moga života. Zbog te moje lutalačke naravi, nakon samo par mjeseci me udario auto, ali je ta teta brzo zakočila, pomogla mi i ja sam završio u bolnici. Moji su me tješili, liječili,mazili i bili ljuti što sam takvo lunjalo! Veterinari su mi izliječili šapu, ali su je krivo namjestili pa sam cijeloga života imao iskrivljenu šapu.
Uskoro se rodio Bruno i ja sam ga odmah zavolio. Kako sam ja rastao, tako su rasli i svi u mojoj kući. Stari gazda je volio popiti i hodati uokolo, a ja sam ga uvijek danju i noću, vjerno pratio, po šumama, brdima...
Kada je on, nakon duge bolesti umro, bio sam jako tužan, ali ostao sam sa svojima koji su me jako voljeli..
Uskoro nas je bilo hrpa!! Osim Brune, rodila se i Sarah, a k meni je došlo crno klupko zvano Medo, i par mjeseci kasnije mali Bolf. Nisam previše obračao pažnju na njih, ali oni znaju da sam ih volio. Osim mojih gazda, njihove djece, najviše sam volio lopticu i šetati...sam...Kad je dvorište ograđeno, uvijek bih našao neki način da preskočim ili prebacim se na drugu stranu..nisam mogao bez svojih lutanja s kojih bi se uvijek vratio...svi su me poznavali, a moja gazdarica, koja sada ovo piše, kaže da me je voljela najviše od svih peseka..i ja joj vjerujem...
Prošloga Božića, 2006., uginuo sam i sad sa Simbom, čuvam odozgora kuću i odmaram se ispod veeelikog oraha gledajući brežuljke kojima sam nekada divlje trčao...

Najdraža hrana

Domaća

Najdraža igračka

Teniska loptica

Volim

Ganjati kokoši, skakanje za lopticom, trčanje, šetnje u samoći ili s nekim, obilazak kvarta, preskakanje ograde, a kad to nisam više mogao, penjanje prek ograde kao čovjek, plavi veliku lopticu, sve u kući gdje sam živio, Belu, provlačiti se kroz noge...ležati na vrelom betonu dok se moji igraju oko mene..

Ne volim

Agresivne pse koji se prave važni

Što me čini posebnim/om

Jako sam bio pametan, vjeran, prekrasan ( tak su mi svi govorili)

Moja osobnost

Energija

100%

Inteligencija

100%

Druželjubivost

100%

Zaigranost

100%

Aktivnost

100%

Vjernost

100%