Zašto ste se odlučili na pasminu vašeg psa?????
I zašto vam se baš ta pasmina svidjela?????

Meni pasmina nije bila važna. Ja sam toliko htjela psa, a moje je ipak bilo lakše nagovoriti na malog, jer ipak manje mu mjesta treba, a i znatno manje se troši na prehranu. Išla sam tada u srednju školu, i ipak sam ovisila o njima pa nisam mogla pretjerivati sa zahtjevima. Pogledala sam oglasnik što se nudi i cijena je bila privlačna
A onda kad sam došla tamo i vidjela 2 slatke razigrane kujice, od kojih mi se jedna baš uvaljivala, pogodite koja

Ja sam oduvijek željela psa, al fakat nisam znala kojeg bi.. Moj buraz je želio haskija, i dobio ga za rođendan.. Našeg rokicu I meni su predivni, tak da sam odlučila da bum ak si opet kupim psa uzela haskija

MENI JE MOJ KABI SUPER

U haskija sam se zaljubila na prvi pogled! Jedan mladić je šetao haskija i ja sam mu prišla.... jednostavno sam poželela takvog i tako je išla potraga za informacijama o haskijima, nagovaranje tate.... i konačno dolazak Lise 15.7.2007..... Kako sam bila sretna..... Lisa mi ispunjava život, uveseljava ga i s njom nikada nije dosadno Haskiji su super.... A kako se Lisa slaže sa malom decom.... Odlična je, super dadilja.... pažljiva i nježna iako izgleda opasno, tako je draga, blaga i jednostavno je savršena.... najbolji pesonja kojeg sam ikada mogla zamisliti....

Mi smo vlasnici zlatnog retrivera - Jay Jay. Za tu pasminu smo se odlučili zbog njihovog blagog temperamenta, razigranosti, umiljatosti, samouvjerenosti, inteligencije i dobrog pamćenja, osjećajnosti, ali i fizičke ljepote (prelijepe dlake, srazmjerne građe, prelijepih očiju ...). To smo znali i prije nego smo se odlučili za ovu pasminu, a Jay Jay je ispunila sva naša očekivanja, i više od toga. Retriveri spadaju u grupu radnih, lovnih pasa, koriste se i u policiji, a i za pomoć hendikepiranim osobama, da ih još malo pohvalim

Bilo je upitno, haski, samojed ili malamut...sasvim sluchajno izbor je pao na samojeda...svojeglav je, nemiran, neumoran, ali ne zhalim zbog takvog izbora

ja sam prvo htjela malog psa, pa je toto baš bio za udomiti A oduvijek sam i željela nekog ovčarskog psa, a Riki je mješanac ovčara, ali udomili bi ga i da nije

Aron je zajednicki pas od mog decka i mene.
Ja sam od malih nogu imala ovcare ,a on nije nikad imao psa.
Tada smo saznali od jedne zene kraj Sesveta da ima leglo švicarskih bijelih ovcara i da je zenka ostenila jedno stene vise nego su se nadali. Decko se slozio sa mnom da ga uzmemo jer imam iskustva sa ovcarima, a i njegove potrebe se slazu sa nasim nacinom zivota. Ta gospoda nam ga je poklonila i to je bio najlijepsi tren u mom zivotu. Aron je tada imao 5 tjedana. Nismo pojima imali kako ce tocno izgledati jer nikada do tada dok nisam vidjela njegovu mamu nisam ni znala da postoji ta pasmina.
I eto, jako ga volim, jako je pametan, zaigran, izmami mi svakim 5 minuta osmijeh, uvijek je uz mene i pravi mi je prijatelj.
Evo kako klubovi opisuju tu pasminu:

Kao i svaka pasmina, tako i ova ima svoje mane i vrline. No, kada ih pogledamo u oči i vidimo onaj njihov topli i pametni pogled, te mene su gotovo zanemarive.

Gotovo cijelog života su vrlo veseli i zaigrani, kako sa psima tako i sa drugim životinjama i ljudima. Nisu dominantni po prirodi, imaju veliki prag tolerancije, ali kada netko pretjera, to jako dobro zapamte.
Biraju si prijatelje i koga prihvate jednom kao svoga, ne zaboravljeju ga nikada.
Uvijek žele biti upućeni u sve što se događa u njihovom stadu, što je zapravo naša obitelj.
Vrlo su radoznali i u svemu žele sudjelovati. Ako primjete da svakog jutra nosite drva da založite kamin, vrlo brzo će i oni uzeti cjepanicu u usta i nositi za vama.
Jednostavno žele biti primjećani, žele da ih hvalimo i da im se divimo, a vjerujte oni će to itekeko postići svojom izuzetnom inteligencijom.
Jako su privrženi svom vlasniku, ponekad i do te mjere da ne jedu ukoliko njega nema, nego tužno sjede pred vratima i čekaju njegov povratak. Stoga, ne uzimajte ovog psa ako mu se nemate vremena posvetiti.
Ako im ne poklanjate dovoljno pažnje i ljubavi, oni će uvenuti poput cvijeta bez vode, povući se u sebe i tu nastaju problemi koje je teško poslije ispraviti.
Cijelu obitelj jako vole i čuvaju poput svog stada, pa možete primjetiti kako čekaju da svi ukućani idu po stepenicama ispred njega da ih on drži na okupu. Izuzetno vole djecu, dopuštaju im stvari koje se nama čine nemogućim, igrama nikad kraja.
U stanju su provesti cijeli dan uz dječja kolica ili krevetić pažljivo gledajući u njega i prateći svaki pokret djeteta.
Vrlo su nepovjerljivi prema strancima, nije im svatko prijatelj, ali nikada ne pokazuju nepotreban strah ili agresiju.
Vrlo su oprezni i pažljivi što ih čini dobrim čuvarima.
Oni jednostavno odišu inteligencijom, pa stoga ne čudi da se u svijetu koriste kao službeni i tragački psi, psi za pomoć slijepim i invalidnim osobama, u vojsci i policiji za otkrivanje droga i eksploziva, za spašavanje ljudi iz lavina i ruševima, za “agiliti” natjecanja, pa čak i za vuču saonica.
Oni jednostavno uživaju kad su korisni i sve će napraviti da udovolje vlasniku. Vole raditi i brzo uče.

Super pasmina Xenia, možda mi idući pas bude taj

moj tata je odabrao riđbeka,a ja sam htjela Njemačku dogu!
odabrao ga je jer je poseban po riđu,ali i dosta rijedak.evo na ovoj
izložbi se iz europe javilo 56 riđbeka!!!
ali kad sam vidjela riđbeka uživo tj.Rojicu kak me gleda svojim
velikim smeđim okicama sve su doge nestale iz mog vidokruga i ostala je samo
Rojica.I tak sam je primila u ruke i dosla tati:tata ovo je moj pesek!

ja imam mješanca,i sljedeći pas će vjerojatno isto biti neki mješanac,iz azila,ili s ceste...

iz knjige "El Dogo Argentino"

Dogo traži blizinu svojih vlasnika; za dogo argentino se kaže da nikad ne leži pored vaših stopa, on leži na njima. On je pouzdan čuvar, zainteresiran za sve i koji uživa u društvu prijatelja njegove porodice. Primjeti li direktnu prijetnju za bilo kog člana porodice, uvijek će reagirati zaštitnički.
Dogosi vole djecu sa velikom ljubavlju.

i dalje..
Dogo Argentino posjeduje vrlo jak lovački instinkt, nevjerovatnu odlučnost i legendarnu hrabrost.
Vrlo je živahan i veseo, posjeduje visoku inteligenciju i oštroumnost, orijentiran je ljudima što ga čini društvenim i prijateljskim.
Njegovo samopouzdanje ga čini vjernim ljudima koji su otvoreni i strpljivi. Istovremeno je nevjerovatno poslušan i spreman da izvrši sve zahtjeve vlasnika po pitanju obuke.
Ova mnogostrana životinja je sposobna za dobru koncentraciju, veoma brzo uči i pamti naučeno gotovo odmah.
Dogo argentino nije lajav pas, mada je obdaren gromovitim glasom, ritmičnim i konstantnim kada je to potrebno.
To je porodični pas koji neophodno ostvari blizak kontakt sa svim članovima porodice, i nesretan je kada je odvojen od njih.

Lijepe osobine ima ova pasmina!

Iva zar si sumnjala u moj izbor?
ljubav prema klincima je presudila

Tornjak, samo 2 citata, da ne pišem ono lijepa, zgodna, pametana (idealna za udaju)

Tipične naredbe (i očekivanja) poput dođi, sjedi, lezi, k nozi, donesi - njih će često ostaviti ravnodušnim. Razlog tome nije namjerni neposluh, pa čak se ne bi moglo okarakterizirati ni kao tvrdoglavost. Razlog je što oni naprosto ne vide smisao u ispunjavanju takvih, njima prilično banalnih zahtjeva. Daleko od toga da će tako nešto a priori odbijati, dapače, brzina kojom su voljni i sposobni usvojiti "teoriju" impresivna je, ali to su psi koji su skloni daleko više od ostalih pasa prvenstveno sami odlučivati da li će, kada i što sprovesti u praksu, pogotovo u punoj zrelosti. Njihova mirnoća i naizgled potpuna nezainteresiranost prevarit će svakoga tko ne poznaje ove pse, ali u biti su to uvijek budni i spremni psi čija se transformacija iz potpune smirenosti do pune aktivnosti odvija naglo i strelovito ukoliko procjene da se radi o situaciji koja predstavlja potencijalni izvor prijetnje.

Citirani tekst je odavde

Ako izuzmemo zaigranu štenad, odrasli tornjak neće ništa od svog vlasnika tražiti, ni jesti, ni piti, niti će biti dosadan i poput dosta drugih pasa ići uokolo cvileći tražiti da ga se izvede u šetnju. Ako vani pada kiša i vama se ne da izići baš taj tren, već sjedite i čekate da prestane, vrijeme dok čeka da iziđe van i obavi nuždu tornjak će mirno prospavati, a kad vi odlučite ići van pas će biti spreman, budan u hipu. Bit će dovoljno da uzmete povodnik u ruku.

Citirani tekst je odavde

Iva zar si sumnjala u moj izbor?
ljubav prema klincima je presudila
To vjerujem

sestra i ja smo cijeli život dovodile pse i hranile ih. starci nisu bili oduševljeni time jer su onda psi zavijali pod prozorom. morale smo se nekak snać kad nam nisu dali da imamo psa. ja sam gledala Kućne ljubimce i zapisivala brojeve tel, ali bili su nepopustljivi. onda smo već odustale jer smo vidjele da nema smisla, kamenog su srca. frendica koja ima maltezera mi je nakon par god rekla kak je čula naše stare da pričaju o psima i da bi nama dali štene kad se njihov pari. mi bile izvan sebe od sreće. ali nikak da mu nađu curu. i dobro da njega nismo čekali jer još i danas ne bi dočekali.
jedne večeri nas je stara pozvala na razgovor, nas 2 i sestričnu koja je bila kod nas. mi se već pogledale kaj smo sad napravile. i rekla kak kujica od njene kolegice ima štence, pa bi uzeli jednog. mi smo se raspametile. nije nam bila bitna pasmina, samo da je pas. onda nam je rekla kak nam nije dozvolila pse koje smo dovlačile da zadržimo jer ne zna koliko će narast, a za kokera se zna koliko će bit (ne kuži se ona pretjerano u pse ). meni stvarno nije važno da je čistokrvan, uzela bi i mješanca. ali eto, tako je ispalo i sad imamo Arija.

Iva, tebi su sve pasmine super! Ti bi bila najsretnija da ih imas sve. ´Moras skupit sve....pasmine!´ Ha,ha!

I to što kažeš Ksenči! Eh, da imam prostora....

ja sam potpuno slucajno dosla do snaucera. cijeli sam zivot okruzena psima, sto mojim, sto iz susjedstva, i relativno se dobro razumijem u pasmine. kada sam poklonila prijateljici mjesanca zato sto nisam imala vremena za njega zbog skole i posla roditelja, rekla sam sebi da vise necu imati psa, ukoliko ne budem imala dovoljno vremena za njega. onda sam se udala i doselila u split, a uz nasu zgradu se nalazi dvoriste kome niko nema pristupa, i koje je zapusteno i ispod naseg prozora. ubedila sam muza da treba da probijemo vrata da bi smo to izolirali od vlage koja se osjeca iz podruma . dok se to rusilo, ja sam dosla na misao kako su se stvorili idealni uslovi za veliku bijelu pudlu, a i vise ne idem u skolu (odavno), i mogu psa voditi sa sobom na posao. naravno, bez baste ovaj moj u tom trenutku ne bi nikada pristao na psa, iako ga sada ne mogu odgovoriti da vilijev krevet ne bude fotelja u nasoj spavacoj sobi .
u tom razmisljanju o pudli, shvatila sam da je ipak bolje uzeti malog psa, jer, ako ga vec vodim svud sa sobom, nije prakticno da on bude glomazan..tako sam se zaljubila u male bijela snaucere i odlucili smo kupiti jednog. malo je falilo da odemo po njega, moja deblja polovina je googlajuci potpuno odlepila na srednje crne, jer, ipak, ne bi htio da ga gledaju kao pedera sa malim bijelim , i nasao je uzgajivacnicu i vilija. obzirom da je vili tada imao 2 mjeseca, a doticni bijeli snaucer 5, zakljucih da je ipak bolje da uzmijemo mladju kucu, a ne ovu sto se vec navikla na mamu, sestru i gazdu(taj bijeli je ostao sa svojom porodicom, a mama mu je flea, ovdije ima profil )
eto, tako smo dosli do naseg milog wilija, i jako sam sretna sto smo do njega dosli